My Blog

Hello and Welcome.

Sanda Kačunić, dipl. pedagoginja

 

AKTIVNO SLUŠANJE


U odnosu roditelja i djeteta javljaju se tri situacije: situacija bez problema, situacija u kojoj roditelju smeta djetetovo ponašanje (dakle, roditelj ima problem, ali ga dijete nema), te ona u kojoj dijete ima problem.

U zadnjem slučaju, dijete se obično obraća roditelju. Aktivno slušanje je jedan od najkonstruktivnijih načina odgovaranja na djetetove poruke o osjećajima i problemima. Aktivnim slušanjem roditelj ne šalje svoju poruku (mišljenje) o problemu, već samo potvrdu da je uspio razumijeti djetetovu poruku, odnosno da je dobro shvatio kako se dijete osjeća. Pokazuje suosjećanje, ali ne prisvaja problem, već pruža djetetu priliku da ga samo riješi. Aktivno slušanje pomaže djeci i da otkriju što točno osjećaju. Aktivan slušatelj je onaj koji želi čuti što dijete ima za reći, želi mu pomoći, prihvaća njegove osjećaje, ima povjerenja u njegovu sposobnost upravljanja vlastitim osjećajima i nalaženja rješenja, smatra dijete individuom, a ne dijelom sebe. Roditelj treba prihvatiti i dojam nedovršenosti koji često nose ovakvi razgovori (pošto roditelj ne zaključuje razgovor savjetom). Dijete će vjerojatno samo naći rješenje kasnije ili se pomiriti s nepromjenjivom situacijom. Aktivno slušanje se primjenjuje i kad djeca šalju neobične poruke, pa roditelji nisu sigurni što misle, a može se koristiti i kod djece koja još nisu progovorila. U tom slučaju roditelji moraju dekodirati djetetovu neverbalnu poruku i na nju (uglavnom neverbalno) reagirati.


Primjer:


Dijete: Mrzim učitelja!
Roditelj: Čini se da si ljut.
Dijete: Vikao je na mene bez razloga!
Roditelj: To ti je zasigurno zasmetalo.
Dijete: Poludio je jer nisam imao papir.
Roditelj: Oh!
Dijete: Pa, nekad i ja zaboravim stvari.
Roditelj: Hmm...I sad ti je žao.
Dijete: Pa...mogao bih staviti nekoliko papira u školski ormarić. Tako ne bih imao problema, ako zaboravim bilježnicu.


Dijete je samo smislilo rješenje.