My Blog

Hello and Welcome.

Sanda Kačunić, dipl. pedagoginja

 

ELEKTRONIČKO NASILJE

Što je to?

Elektroničko nasilje je oblik nasilja u kojem je osoba izložena napadu putem interneta ili mobitela. Taj napad može poticati od jedne osobe ili grupe ljudi. Najčešće se govori o elektroničkom nasilju među djecom, pa ću se ovdje usredotočiti na njega. 

 

Specifičnost elektroničkog nasilja:

-počinitelji su često anonimni

-nasilni sadržaj se vrlo brzo širi i dostupan je velikom broju ljudi 

-dijete koje trpi nasilje, ne može zaustaviti, sakriti ili ikako utjecati na sadržaj

-dijete koje trpi nasilje, može iznova čitati nasilni sadržaj i na taj način iznova doživjeti nasilje

-nasilje se doživljava na dosad sigurnim mjestima, poput doma

-odrasli (roditelji, učitelji) često znaju manje o modernim tehnologijama od djece, što otežava njihovu reakciju.

 

Što sve spada u elektroničko nasilje?

-poticanje grupne mržnje

-napad na privatnost

-uznemiravanje, vrijeđanje

-nesavjestan pristup štetnim sadržajima

-slanje okrutnih, zlobnih, prijetećih poruka

-kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, slike, crteže i šale na račun vršnjaka

 

Primjeri:

Može se dogoditi da se od kolega iz razreda/škole traži da procjenjuju tko je najružniji, najdeblji ili najgluplji u školi; ponekad se traži da navedu osobu koju najviše mrze, te o njoj napišu nekoliko riječi. Česti su slučajevi fizičkog napada koji se snima, pa kasnije prosljeđuje po društvenim mrežama (Facebook i slično), šalje mobitelima, ili stavlja na Youtube...

 

Posljedice za dijete koje trpi nasilje:

Dijete na ovakav tip nasilja teško može utjecati, a uz to mu se često može vratiti, odnosno, može ga iznova proživljavati. Time su i posljedice teže i dugotrajnije. One obuhvaćaju: sram, usamljenost, depresiju, tugu, uplašenost, nesigurnost, a sve to dovodi do manjka samopouzdanja.

 

Što učiniti?

Ukoliko se nasilje već dogodilo, treba odmah reagirati. Ako djelatnici škole saznaju za nasilje, moraju poduzeti sve što mogu da ga spriječe, obavijestiti roditelje, razgovarati s djetetom koje trpi nasilje, informirati njegove roditelje o oblicima savjetodavne i stručne pomoći. Također, mora se razgovarati i s djetetom/djecom koja su počinila nasilje i njihovim roditeljima. Budući da djeca ne prepoznaju razliku između virtualnog i realnog života, nasilje započeto na internetu, često se nastavlja u školi. Zbog toga je bitna reakcija učitelja i stručnih suradnika čim se sazna za to. Važno je reagirati!

 

Što se tiče roditelja i njihove uloge, oni imaju pravo i obavezu znati s kime se njihovo dijete druži na internetu (kao što to znaju za stvaran svijet). Međutim, neki se roditelji boje da ne naruše privatnost svog djeteta, a neki jednostavno nemaju iskustva s tehnologijama, te se klone tog dijela djetetovog života. Kao što je rečeno, roditelj ima prava znati s kim dijete komunicira, i važno je naglasiti da unatoč manjku "tehnološkog" iskustva, posjeduje bogato životno iskustvo koje će mu pomoći u ovoj situaciji. 

Djeci je potrebno poslati poruku da je roditeljima (i društvu-škola) stalo do toga što im se događa, kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu. 

Kao što znamo, najbolji lijek je preventiva. Može ju provoditi škola, ali to ne isključuje roditelje iz ove priče. U školi bi mogla postojati edukacija za djecu, koja bi ih podučila sigurnijem i odgovornijem ponašanju na internetu. S djecom se treba razgovarati o dobrim i lošim postupcima, te o posljedicama njihovih djela (bez obzira na to hoće li ona biti otkrivena ili ne), te kako određeno ponašanje utječe na druge ljude. Pogotovo je to bitno u elektroničkom nasilju, jer djeca teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Važno je da dijete koje će možda trpiti nasilje, zna kome se može obratiti u slučaju nasilja.

 

UKRATKO:

Roditelj ima pravo biti uključen u djetetov virtualni život, kao što je uključen i u stvaran. Eventualni manjak iskustva ne smije ga obeshrabriti, već mu treba poslužiti kao poticaj da se dodatno informira, ali i da iskoristi znanje i iskustvo koje već posjeduje. Na kraju krajeva, sigurno ima puno iskustva sa svojim djetetom, a upravo to će mu pomoći u razgovoru na ovu temu!