My Blog

Hello and Welcome.

Sanda Kačunić, dipl. pedagoginja

 

JA-PORUKE

 

U obiteljskom životu postoje situacije kada roditelju smeta djetetovo ponašanje. U tom slučaju roditelj ima problem, a ne dijete, te on mora pronaći način da si pomogne.

Prije svega treba podsjetiti da su i roditelji ljudi koji imaju svoje potrebe, te da je normalno da ne mogu prihvatiti svako ponašanje svog djeteta. Najprije moraju shvatiti što osjećaju, a onda to i priznati. Ne bi se trebali praviti da prihvaćaju ponašanje koje im ne odgovara, već iskreno reći djetetu što ih muči.
Često u pokušaju da promijene djetetovo ponašanje, roditelji šalju ponižavajuće poruke, te zahtijevaju da se problem riješi na određeni (njihov) način, čime izazivaju otpor kod djece. To se može izbjeći slanjem ja-poruka. Riječ je o porukama kojima roditelj izražava kako se osjeća u trenutku kad se dijete ponaša na određeni način. Učinkovitije su jer ostavljaju djetetu odgovornost za promjenu ponašanja i stoga smanjuju neprijateljstvo. Djeca često ne znaju kako njihovo ponašanje utječe na druge. Kada im se na to ukaže, obično žele biti obzirnija. Najčešće greške kod izražavanja ja-poruka su prikrivene ti-poruke (zamjeranje, osuđivanje), slanje samo negativnih ja-poruka, te nepokazivanje osjećaja o kojima poruka govori. Ishodi slanja ja-poruka su raznoliki. Ponekad će biti potrebno uputiti još koju jer će prva biti ignorirana. Ponekad će djeca odgovoriti svojom ja-porukom pri čemu bi ih roditelji trebali aktivno saslušati, a u nekim slučajevima će djeca jednostavno odbiti promijeniti svoje ponašanje čime dolazi do sukoba potreba koji se može riješiti za različite načine.

 

Primjeri ja-poruka:
Smeta mi kad mi upadaš u riječ, jer zaboravim što sam htjela reći.
Ne volim da se igraš blizu ceste, jer se bojim da ne dođe do nesreće.