My Blog

Hello and Welcome.

Andreja Pravdić, dipl.def. – socijalna pedagoginja

 

RANI RAZVOJ I POTICAJNO RODITELJSTVO


U životu svakog čovjeka najranije godine su vrijeme vrlo brzog razvoja kada pojedinac treba doseći stupanj razvoja koji će mu služiti do kraja života. Svako dijete ima potencijal da usvoji većinu onoga što treba znati na emocionalnom, socijalnom i intelektualnom polju, no, za to mu je potrebno poticajno okruženje u kojem će taj potencijal moći razvijati.

Snažno povezivanje između beba i važnih ljudi u njihovom životu neophodno je za njihov uspješan emocionalni i socijalni razvoj. Upravo im ovo rano povezivanje u kojem se osjećaju sigurno omogućava razvoj samopouzdanja i daje osjećaj povjerenja u svijet koji ih okružuje.

Današnji roditelji suočeni su s izazovima ponovnog promišljanja, a u određenim situacijama i ponovnog savladavanja procesa odgoja djece. Kao roditelji, posebno smo osjetljivi na proturječne savjete koje nam daju sa svih strana o tome kako bismo trebali odgajati svoju djecu, reklame koje nam sugeriraju sve stvari koje bismo trebali kupiti, dati i učiniti za svoju djecu. No, bez obzira na sve vanjske podražaje, ljubav i znanje kako da njegujemo svoju djecu već su u nama. Ako naučimo slušati sami sebe, naći ćemo mnoge odgovore na pitanje: “Što treba mom djetetu?” Kako bi i naša djeca pronašla odgovore koji su već u njima, mi roditelji potrebni smo im kako bismo ih vodili te im pomogli u tome.

Smatra se kako je najvažnija sposobnost roditelja da djeci osiguraju sljedeće:

  • Osnovnu njegu – osigurati zadovoljavanje fizičkih potreba djeteta (npr. potrebu za hranom, toplinom, zaštitom, higijenom, prikladnom odjećom i medicinskom zaštitom);
  • Sigurnost – osigurati sigurnost djeteta štiteći ga od opasnosti, kako kod kuće, tako i izvan nje;
  • Emotivnu toplinu – osigurati djetetu emotivnu potporu i osjećaj vlastite vrijednosti;
  • Stimulaciju – stimulirati djetetovo učenje i intelektualni razvoj kroz razgovor, hrabrenje i uključivanje u njegovu igru te promicanje njegovih obrazovnih mogućnosti;
  • Vođenje i granice – osigurati vođenje, postaviti granice i pokazati djetetu kako da se primjereno ponaša;
  • Stabilnost – dosljedno pružati emotivnu toplinu, reagirati na dijete i osigurati mu kontakt s ljudima koji su mu važni.

Ne smije se podcijeniti važnost onoga što djeca nauče kod kuće i iz roditeljskih međusobnih odnosa. Obitelj je interaktivni sustav. Što utječe na jednog člana tog sustava, utječe i na sve ostale. Razumijevanjem dječjeg razvoja i znanjem o tome što se može učiniti da bi se pomoglo njihovu uravnoteženom i zdravom rastu, pomaže se ne samo djeci već se i povećava osobno zadovoljstvo i rast svakog roditelja.

LITERATURA:
1. Brozović, B. (2003.): Roditeljska škola: Kako pomoći roditeljima da bolje razumiju svoje dijete. U Ljubešić, M. (ur.) (2003.): Biti roditelj: model dijagnostičko – savjetodavnog praćenja ranog dječjeg razvoja i podrške obitelji s malom djecom, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb: str. 309 – 313

2. Centre of Excellence for Early Childhood Development, www.excellence-earlychildhood.ca

3. Pareting in Contemporary Europe: A Positive Approach; Council of Europe Publishing, 2007.