My Blog

Hello and Welcome.

Andreja Pravdić, dipl.def. – socijalna pedagoginja

 

VAŽNOST IGRE I IGRAČAKA

 

Brojne su teorije o prirodi i smislu igre. Ona je priprema za život, zabavna djelatnost, djetetovo eksperimentiranje i učenje te stjecanje kontrole nad vlastitim životom. Igra je zajednički naziv koji obuhvaća potpunu nesputanost i neusiljenost, kao i strukturno mnogo organiziranije pristupe, s pravilima i propisima koji su bit društvenih igara.
Od rođenja do sedme godine života igra je životno važna. Ona je ujedno i osnova buduće djetetove dobrobiti i temelj njegova intelektualnog, društvenog i tjelesnog razvoja. Dijete instinktivno zna što treba razvijati i čini to oduševljeno i svim srcem upravo kroz igru. Pri tome je roditeljska potpora vrlo važna, jer njome roditelji osiguravaju poticaj kada je on djetetu potreban, mogu mu pomoći u proširivanju njegova vidokruga i s puno ljubavi hvaliti njegove kreativne napore.
Istraživanje kroz igru i otkrivanje svijeta sve je od čega se sastoji rano djetinjstvo. Ono zaokupljuje dijete dok god je ono budno. Bilo da grabi, poteže, baca, kuša ili gleda, ono doživljava svoje osjete u potpunosti. U prvim mjesecima može nam se učiniti da se malo što događa. No, dijete već tada stvara svoj smisao svijeta. Oponašanjem i vježbanjem usavršava svaku od vještina. Važno je ponuditi mu širok spektar mogućnosti kako bismo mu pomogli osigurati cjelovito iskustvo. Brižnim i budnim promatranjem roditelj može uočiti gubi li njegovo dijete interes za određenu aktivnost i tada ga opskrbiti nečim novim, tako da se proces njegova razvoja ne prekida.
Jedan od važnijih poslova roditelja je da budu svjesni na kojem je stupnju razvoja njihovo dijete i da znaju prepoznati kada je ono spremno krenuti prema drugom stupnju. Svako je dijete jedinstveno i razvija se vlastitim koracima. Sposobnosti i sklonosti za različite aktivnosti također se razlikuju. Jedan od važnih načina učenja je i igra oponašanja. Kao roditelji primjeri smo svojoj djeci i vjerojatno možemo računati na to da će nam se dijete pridružiti u aktivnostima koje radimo s veseljem. No, pri tome treba voditi računa o razvojnom stupnju svakog djeteta i važno je ne očekivati od njega da se u nešto uključi prije nego je ono spremno za to.
Igračke su važan dio djetinjstva. Ako dovoljno pažljivo promatramo dijete dok se igra, ono će nas voditi i znat ćemo što mu treba. Tada ćemo mu učiniti istinsku uslugu opskrbivši ga nečim za stvaranje, nekom „nedovršenom“ igračkom koja će mu potaknuti maštu. Igračke bi trebale biti što jednostavnije, jer dijete će ih na taj način maštovitije upotrijebiti u svojoj igri. Istraživanja pokazuju da bebe i mališane mnoge od „najpopularnijih“ komercijalnih igračaka namijenjenih njihovoj dobi uopće ne zanimaju. Iza inicijalnog istraživačkog interesa kojeg djeca pokazuju prema svemu novom, ona rijetko troše mnogo vremena na igračku koja je namijenjena da privuče njihovu dobnu skupinu. Otkriveno je da „obična“ jeftina lopta za plažu pruža više sati uživanja od npr. plastične didaktičke ploče aktivnosti. Svako kotrljanje ili bacanje lopte je drugačije od prethodnog i zato stalno intrigira djetetovu pažnju i daje mu prostor za daljnje učenje.
Igračke napravljene kod kuće, bilo da ih je napravila odrasla osoba ili dijete i odrasli zajedno, bitni su sastojci kreativne igre u djetinjstvu. U svakom domu nalazi se veliki niz ponovno upotrebljivih materijala koji se mogu iskoristiti. Kartonska i plastična pakiranja, vuna, ostaci tkanina, komadići papira - svi imaju svoju namjenu. Popis je gotovo beskonačan. Neki kućanski predmeti su dobri za upotrebu baš takvi kakvi već jesu, a druge se može prilagoditi za poučavanje pojedinih razvojnih vještina. Pri tome je važno voditi računa o sigurnosnim mjerama.

Literatura:
1. Goldberg, S. (2004.): Zabavno učenje za bebe i mališane, Ostvarenje, Lekenik
2. Thomson, J.B. (2002.): Zdravo djetinjstvo, ABC Naklada, Zagreb